Ekologija označava poznavanje međusobne povezanosti i odnosa različitih oblika života unutar prirode. Ova povezanost i međuovisnost živih bića u samoj je biti i budističkog učenja. Narušavanje prirodne ravnoteže, onečišćenje zraka, tla, vode i hrane, izumiranje biljnih i životinjskih vrsta nisu rezultat pukog zanemarivanja prirode, oni su posljedice puno dubljih uzroka, što priziva Buddhino učenje o uzročno-posljedičnom slijedu događanja u kojem jedno stanje proizlazi iz onog koje mu prethodi i uvjetuje ono koje slijedi.
Ekološke krize su samo tužna slika problema koji se nalaze u njihovoj pozadini: pretjerane vezanosti za materijalno, okrenutosti sebi, bešćutnosti, nasilja i otuđenosti.
Čovječanstvo se u svojoj dugoj povijesti oduvijek susretalo s ovim problemima, a njegova bogata tradicija može mu ponuditi dragocjena iskustva. Primjerice, Buddhino učenje koje se upravo temelji na poštivanju i samilosti za sva živa bića, može pomoći vraćanju ekološke uljudnosti prema svemu što nas okružuje, a što vodi uspostavi ravnoteže i ozdravljenju.
Buddha uspoređuje univerzum s golemom mrežom u koju je utkano mnoštvo prekrasnih dragulja od kojih svaki ima nebrojeno lica. Svaki dragulj u sebi odražava sve ostale dragulje u mreži, i s njima je povezan. Ova slika prenosi nekoliko osnovnih budističkih pouka: sve u univerzumu je međusobno povezano. Misliti da je čovjek nešto izdvojeno, da ima poseban status u odnosu na druga bića, uzrok je velike patnje i zla.
Sljedeće čemu nas podučava je učenje o djelovanju ili u prijevodu sa sanskrta/palija, karmi, učenje o povezanosti uzroka i posljedice. Ništa ne može funkcionirati izdvojeno. Sve što nam se događa, ugodno ili neugodno, ima svoje uzroke, i sve što činimo uzrok je budućih stanja. Ovo učenje koje povezuje uzroke i posljedice ima veliku primjenu u suvremenoj ekologiji u još jednom kontekstu: ono nas podučava da ne zaboravimo kako svako djelo, pozitivno ili negativno, čak i ono najmanje, rađa posljedicama. U ovom lancu djelovanja sudjeluje nebrojeno mnogo bića, jer – sve u univerzumu je međusobno povezano. Iz ovog konteksta, otuđenost ne samo od prirode, nego i od drugih ljudi, može voditi još većim ekološkim problemima.
Ekološki stavovi budizma koje navodimo nisu bili samo teoretski. U djelu Vinaya Pitaka dan je detaljan opis svakodnevnih redovničkih pravila upotrebe vode za piće i, odvojeno, vode za održavanje higijene, izrade bunara, i drugog. Redovnicima je bilo strogo zabranjeno bacati otpatke u rijeke ili jezera, a smatralo se da onečišćavanje izvora vode ima ozbiljne karmičke posljedice. Ostala pravila i način života predstavljamo primjerima iz zbirke priča Jataka.
Jataka, zbirka priča o Buddhinim prethodnim životima (jati), čitatelju otkriva tradicionalne budističke poduke. U obliku jednostavnih priča zbirka daje jednostavne odgovore na neka od najvećih životnih pitanja. U njima se naglašava sposobnost slušanja savjeta, sposobnost ispravnog izbora, upozorava se na manjak ili nepotpuno znanje koje je uvijek uzrok loših posljedica. U pojedinim pričama ističe se potreba dubljeg razumijevanja okolnosti i događaja, budući da međusobna karmička povezanost uzroka i posljedica nije uvijek lako uočljiva. Također, navodi se važnost upoznavanja drugih bića i njihovih potreba kako bi im se moglo pomoći na točno odgovarajući način.
Na primjer, u jednoj od priča majmunima se daje odgovornost zalijevanja vrta dok su vlasnici odsutni. U velikoj želji da to učine što bolje, majmuni počupaju biljke kako bi po duljini njihovog korijena odredili koliko je vode potrebno svakoj od njih. Tako unište cijeli vrt. Poput majmuna iz priče, i mi, znanstvenim i tehnološkim dostignućima, često u najboljoj namjeri, ali bez dovoljno znanja, uništavamo ekološku ravnotežu planeta na kojem živimo.
U nekoliko priča opisuje se osveta prirode prema nezahvalnima, kao, na primjer, u priči o grupi putnika koji su se izgubili u šumi. Od smrti ih je spasilo čarobno stablo čije su se otkinute grančice pretvarale u vodu, hranu i dragocjenosti. Međutim, putnici, zaslijepljeni pohlepom, poželješe posjeći stablo da vide što će im dati korijen! Samo jedan od njih reče da to ne čine, jer stablo pruža tako ugodnu hladovinu. No, to nije bilo dovoljno da bi ih spriječilo, oni ga sruše i tako izazovu gnjev kralja Zmija pod čijom je zaštitom bilo to stablo. Na kraju priče, kralj Zmija usmrti sve putnike osim onoga koji nije bio pohlepan.
Brojne su preostale poduke budizma koje tijekom proteklih tisućljeća nisu izgubile na svojoj aktualnosti. Za kraj, citirajmo još jednom Dalaj Lamu, velikog suvremenog zagovornika ekologije, koji kaže: Uništavanje prirode i prirodnih bogatstava proizlazi iz neznanja, požude i nedostatka poštovanja prema životu na Zemlji …Moramo pokušati nadići takva stanja uma razvijanjem svijesti o uzajamnoj ovisnosti pojava, zaziranjem od želje da povrijedimo druga živa stvorenja te razumijevanjem potrebe za suosjećanjem … Ne možemo se nadati da ćemo višeslojne probleme moći riješiti pristupajući im jednostrano i sebično … Naši propusti posljedica su neznanja o našoj međusobnoj povezanosti … Znanje nam je potrebno da bismo se brinuli o sebi, o svakom dijelu Zemlje i životu na njoj, kao i o svim budućim naraštajima. To znači da je stjecanje i širenje znanja o okolišu od velike važnosti za svakoga.
Autor: Ivančica Krivdić (u proširenom izdanju članak objavljen u Novoj Akropoli 03/2012)
Foto: Ivančica Krivdić
