#životinjskekartice
DIVLJA SVINJA, Sus scrofa L. također poznata kao obična divlja svinja, euroazijska divlja svinja je autohtona vrsta u većem dijelu Euroazije i sjeverne Afrike, a uvedena je u Ameriku i Oceaniju. Jedan je od najrasprostranjenijih sisavaca na svijetu pa prema tome ne bi trebalo biti čudno ako upravo nju najčešće susrećemo. Nalazimo je u šumama hrasta lužnjaka, uz slivove velikih rijeka u brdovitim predjelima pa sve do 1000 metara nadmorske visine na gorskim livadama. Vrsta živi u matrijarhalnim društvima koja se sastoje od međusobno povezanih ženki i njihovih mladih (muških i ženskih). Potpuno odrasli mužjaci obično su osamljeni izvan sezone parenja. Divlja svinja ima dugu povijest povezanosti s ljudima, jer je tisućljećima bila predak većine domaćih pasmina svinja i lovna divljač.
Arheološki dokazi upućuju na to da su svinje pripitomljene od divljih svinja već oko 13000 godina prije Krista na Bliskom Istoku.
Krenimo sa zanimljivostima:
Divlja svinja proizvodi niz različitih zvukova koji su podijeljeni u tri kategorije:
Kontaktni pozivi: zvukovi gunđanja koji se razlikuju po intenzitetu ovisno o situaciji. Odrasli mužjaci obično šute, dok ženke često gunđaju (ah, te žene 🙂 ), a praščići cvile. Prilikom hranjenja veprovi izražavaju svoje zadovoljstvo predenjem. Studije su pokazale da praščići oponašaju zvukove svoje majke, stoga različita legla mogu imati jedinstvenu vokalizaciju. Ovo u stvari nije toliko rijetko u životinjskom svijetu i može ići toliko daleko da kod ptica govorimo o „narječjima“ skupina koje živo na određenom području kao npr. vrapci iz Dalmacije i vrapci iz Zagorja.
Pozivi za uzbunu: krikovi upozorenja emitirani kao odgovor na prijetnje. Kad su uplašeni, veprovi glasno hukću ukh! ukh! zvukove ili ispuštaju škripanje transkribirane kao gu-gu-gu.
Borbeni pozivi: visoki, prodorni krikovi.
Njuh je vrlo dobro razvijen do te mjere da se životinja koristi za otkrivanje droga. Sluh je također oštar, iako mu je vid razmjerno slab, nedostaje mu vid u boji i ne može prepoznati nepomično čovjeka koji stoji na većoj udaljenosti po vidu. No nanjušit će vas ili čuti, tako da ne pomišljajte na igranje Obelixa.
Svinje su jedna od četiri poznate svojte sisavaca koji posjeduju mutacije u nikotinskom acetilkolinskom receptoru koji ih štiti od zmijskog otrova. Mungosi, jazavci, ježevi i svinje imaju modifikacije na receptoru koji sprječava vezanje α-neurotoksina zmijskog otrova.
Razdoblje parenja je od studenog do siječnja. Prije parenja ili bucanja, mužjaci razvijaju svoje hrskavično tkivo na plećki koje se naziva slin ili deblji sloj potkožne tvari koji ih štiti od povreda i priprema za suočavanje sa suparnicima. To je vrijeme kada prelaze velike udaljenosti u potrazi za krmačama, jedući malo na putu. Vepar slinom, mokraćom i trljanjem o stablo obilježava svoje područje. Jedan mužjak može se pariti s većim brojem krmača i do kraja razdoblja parenja izgubiti 20% svoje tjelesne težine. Prasenje se događa između ožujka i svibnja. Prosječno leglo sastoji se od 8 prasadi išarane boje koji imaju po sebi pruge i već prvog dana su sposobni na trčanje i skrivanje. Praščići se kote u gnijezdu izgrađenom od granja, trave i lišća. U slučaju da majka prerano umre, praščiće usvajaju druge krmače. U ovo vrijeme treba biti vrlo oprezan u šetnji, jer svaka majka će srčano braniti svoje mlade pa tako i krmača divlje svinje.
Prasem se zove svinja u prvoj godini života, nazimad u drugoj. Krmača je ženka, vepar je mužjak. Krdo vodi najiskusnija krmača vodilja.
Novorođena prasad su teška oko do 1000 grama, nema poddlaku i imaju po jedan mliječni sjekutić i očnjak na svakoj polovici čeljusti. Praščići ne napuštaju gnijezdo prvog tjedna života. Kasnije počinju pratiti svoju majku. Ako se otkrije opasnost, praščići se sklanjaju ili stoje nepomično, oslanjajući se na svoju kamuflažu kako bi ostali skriveni što može izgledati prilično simpatično ako ih promatramo (sa sigurne udaljenosti da mama ne skuži). Neonatalna dlaka izblijedi nakon tri mjeseca, a odrasla boja postaje s osam mjeseci. Iako razdoblje laktacije (sisanja) traje do 3,5 mjeseca, praščići se počinju hraniti kao odrasli u dobi od 2-3 tjedna. Očnjaci kod starih muškaraca nastavljaju rasti tijekom života, snažno se zakrivljujući kako stare. Krmače postižu spolnu zrelost s godinu dana, a mužjaci godinu dana kasnije. Maksimalni zabilježeni životni vijek u divljini je do 14 godina.
Divlje svinje se odmaraju u skloništima koja zauzimaju cijele obitelji (iako mužjaci leže odvojeno) i često se nalaze u blizini potoka, šuma, u visokoj travi ili grmlju. Svinja nikada ne obavlja nuždu u svom skloništu i pokrit će se zemljom i borovim iglicama kada ih nadražuju insekti. Nekad, u vrijeme naših prabaka, ni domaća svinja koja nije živjela u boksu, nije obavljala nuždu pod sebe već je imala dio nastambe za to.
Divlja svinja je vrlo svestran svejed. Hrani se korijenjem, gomoljima, lukovicama, plodovima i sjemenkama, lišćem, mladicama, i životinjama (gliste, kukci, mekušci, ribe, glodavci, kukcojedi, ptičja jaja, gušteri, zmije, žabe i strvine). Poput većine životinja (i ljudi?) i svinja je oportunist i ukoliko naiđe na ljudske otpatke rado će stvoriti novu naviku dolaska na izvor hrane. I naravno dolaziti ponovo na isto mjesto, jer svinja je vrlo inteligentna životinja koja brzo uči. Zbog toga je urbana higijena od velike važnosti za udaljavanje divljih životinja iz urbanih sredina. Također, u blizini ruralnih naselja često se mogu naći ostaci hrane iz restorana, domaćinstava kao jednostavno bačeno ili kao primama za lovačku čeku. Visoka trava, šipražje i zapušteni tereni idealni su za skriveni dolazak na izvor nečeg slasnog. Zbog ovog razloga danas često šetajući npr. Gorskim Kotarom više tragova divljači i krupnih zvijeri nailazimo oko naselja nego dublje u šumi. Vepar od 50 kg treba oko 4 500 kalorija hrane dnevno. Tko broji kalorije, zna koliko se svinja treba naraditi da bi sakupila ovu energiju. Zanimljivo je da divlja svinja može konzumirati brojne rodove otrovnih biljaka bez štetnog učinka, uključujući Aconitum, Anemone, Calla, Caltha, Ferula i Pteridium. U potrazi za hranom, divlja svinja može pomaknuti stijene do 50 kg težine i ponekad se pitate jel’ to bio medo ili vepar.
Vuk (Canis lupus) glavni je predator divlje svinje u većem dijelu njezina areala, osim na Dalekom Istoku i Malim Sundskim otocima, gdje ga zamjenjuju tigar i komodski varan. Jedan vuk u jednoj godini može ubiti oko 80 divljih svinja različite dobi. Ako nemate vještinu ovog predatora nemojte uznemiravati vepra, a još manje ljutiti krmaču, jer divlja svinja trči vjerojatno brže od vas (40kn/h), skače do 1,5 u visinu, a ni plivanje vas neće spasiti.
Poznato je da su divlje svinje domaćini najmanje 20 različitih vrsta parazita od kojih nam je vjerojatno najzanimljiviji Trichinella spiralis. Divlje svinje u južnim krajevima često su zaražene krpeljima i svinjskim ušima.
Najveća mogućnost za susresti divlju svinju su rani večernji i jutarnji sati kada je ona najaktivnija u potrazi za hranom. Na slikama se može vidjeti tzv. češa, mjesto češanja i struganja tijela o drvo. U ovom slučaju se radilo o boru gdje smola bora dodatno štiti svinju od nametnika. Budući je smola ljepljiva, na takvim mjestima možete vidjeti dlaku (čekinju) zalijepljenu za koru drveta (foto na ruci iglica bora i dlaka divlje svinje). Fotografije su snimljene u Park šumi Dotršćina, u Zagrebu, u blizini šumarske kuće. Pas Luna sjedi kako bi dočarala visinu oštećenja na kori – svinja je u hrbtu visoka otprilike poput nje (08.2023).
A sad nekoliko stvari vezanih uz informacije i istraživanja koja, nažalost, još uvijek prilično odgurujemo zato jer potiču brojna druga pitanja iz naše svakodnevice.
Danas znamo da su sisavci vrlo razvijene životinje s određenom svijesti o vlastitom životu i odnosima unutar svoje životinjske zajednice. Tako na primjer za psa kažemo da je na razini svijesti trogodišnjeg djeteta. Ljudskog, naravno. A s trogodišnjim djetetom možemo već puno komunicirati, zar ne. Za svinje se kaže da su još razvijenije od pasa. U stanju su zapamtiti važne informacije dulje vrijeme. Imaju široke društvene sposobnosti; međusobno komuniciraju – prenose informacije i poruke – dodirom, mirisom, zvukom i manje vidom; koriste alate i komuniciraju, verbalno i neverbalno s ljudima. Pokazuju osnovne emocije iako naravno nemaju razvijenu humanu razinu duševnosti koja se razvija kroz racionalan um. Prepoznajemo strah, uzbuđenost, privrženost, ugodu, radost i druga emotivna stanja. One su znatiželjne, brzo uče i rješavaju probleme.
I za kraj citirajmo jednu staru kulturu koja živjela puno bliskije sa svijetom prirode i nije se čudila kada bi odjednom ugledala neku šumsku životinju u blizini svog doma, o, pa zar ti zaista postojiš??
…Ako razgovaraš sa životinjama i one će govoriti tebi i međusobno ćete se upoznati. Ako ne razgovaraš sa životinjama, niti one neće govoriti tebi i nećeš ih upoznati.
Ono što ne poznaješ toga se bojiš.
Ono čega se bojiš, to uništavaš…. Poglavica Dan George, narod Tslei-Waututh, Kanada.
A ti, dragi čitaoče, upoznaješ li prirodu, ili se još uvijek samo bojiš…?
Tvoja Ivančica
